Uselili smo se u siječnju i prvi tjedan pili instant kavu iz vrećica jer nismo stigli ništa kupiti. Nakon pet dana muž je rekao da više ne može i da moramo odlučiti. Rasprava je trajala tri večeri, a na kraju smo kupili Dolce Gusto iako sam ja bila protiv.

Moj argument bio je ekološki. Ne volim ideju da svaki dan bacam dvije plastične kapsule. Njegov argument bio je praktičan jer radi od kuće i pije četiri kave dnevno u različitim varijantama. Za njega Dolce Gusto rješava problem što ja pijem espresso, on kapućino, a gosti traže čokoladu.

Popustila sam nakon što sam izračunala. Klasični stroj s mlinom koštao bi nas 900 Eur, a ovaj je bio 120 Eur na akciji. Za tu razliku možemo kupovati kapsule tri godine. Naš Dolce Gusto isplatio se prije nego što smo ga uopće raspakirali iz kutije.

Prvih mjesec dana muž je isprobao sve okuse redom. Ja sam ostala na klasičnom espressu. Iznenadilo me koliko je dobar za uređaj u toj cjenovnoj kategoriji, iako sigurno nije razina dobrog kafića u centru.

Ekološki problem sam riješila barem djelomično. Našla sam program u kojem proizvođač prima iskorištene kapsule na reciklažu. Skupljam ih u kutiji i šaljem svaka tri mjeseca. Tako mi Dolce Gusto više ne stvara onu grižnju savjesti koju sam imala prvih tjedana.

Gosti su oduševljeni. Svekrva koja nikad nije pila ništa osim turske kave sada traži kapućino kad dođe. Nećakinja od 15 godina dolazi zbog čokolade. Ispada da Dolce Gusto u našoj kuhinji zabavlja ljude više nego što sam mislila da jedan kuhinjski uređaj uopće može.

Ne tvrdim da je to najbolje rješenje za svakoga. Za nas dvoje s različitim ukusima i praznim računom nakon useljenja bio je logičan izbor. Za koju godinu, kad se sredimo, možda kupimo i pravi stroj. Zasad nam ovo sasvim odgovara i nitko se ne buni.